Bila jednom jedna Lutkarska Republika.
Imala je kralja i kraljicu
Kralj se zvao Bugojnokio, kraljica Masta.
A lutke, razigrane, vesele, u carstvu bajki su uveseljavale djecu.
I jednog dana, nakon godina sretnog lutkarenja, pojavi se zla muha, Zunzara.
Zujila je, i danju, i nocu, ali njena zuka i nije bila tako strasna koliko njezin ubod.
Jer, koga ona ubode, taj ostane bez maste.
A biti bez maste, znaci biti bez duse.
A biti bez duse, znaci biti neizmjerno nesretan.
Kralj Bugojnokio i kraljica Masta, od stida sto ne mogase savladati Zunzaru,
povukose se u svoje odaje i sakrise od pogleda lutaka.
A lutke su, bez trunke ideje i maste, poput robota, bez cilja, lutale ulicama grada.
Nigdje se nije cuo smijeh niti osjecala nada.
Sablasna je to bila Republika, Republika bez smijeha, Republika bez nade.
I kad su svi, vec odavno, zaboravili kako su ostali bez maste,
Masta je otkrila da je ona imuna na ubod Zunzare.
Potajno je Masta, danima, nocima, smisljala, jer je mogla da masta,
kako da savlada Zunzaru koja je i dalje zujila po gradu i podlo se cerekala.
Masta, posto nije uspjela da izmasta lijek za svoje lutke, |
uhodila je Zunzaru da vidi cime se ona hrani pa joj je ubod tako ubimastovit.
Nakon nekoliko zujanja iznad grada i odvratnog cerekanja, Zunzara uleti u svoju kucicu.
Kucica nije imala ni prozora, ni balkona, ni vrata.
Masta jedva uspje da pronade neku rupicu i proviri u kucicu.
Kad tamo, Zunzara upalila pet televizora, tri kompjutera,
dva laptopa, tri tableta i u ruci drzi dva mobitela.
Na televizorima serije, reklame, serije, reklame.
Na kompjuterima lajkovi.
Na tabletima selfiji.
Na laptopima igrice.
A u rukama mobiteli.
Gleda, slusa, mijenja Zunzara, daljinske, dzojstike i cereka se.
Izmorena ekranima, igricama, lajkovima, selfijima, porukicama, Zunzara obori glavu i zaspa
Masta se uvuce u kucicu i od starih krpa napravi nekoliko lutki.
Ugasi svjetlo, a jednom svijecom osvijetli mali sto.
Na stolicu vjestim rukama ozivi bajku. A koju ce drugu, nego Crvenkapicu.
Kad Crvenkapica progovori, Zunzara odskrinu umorne kapke.
U tisini i tami, opcinjena bajkom, Zunzara iskolaci oci i gleda, gleda, gleda...
Kad bajka zavrsi, Zunzara zaplaka.
Uzaludno je Masta pokusavala da je utjesi,
dok Zunzara nije isplakala sve suze zbog svoga zlodjela i propustenih bajki, nije prestala.
Ujedala je lutke dva dana, dvije noci i tri minute, dok nije sve lutke izujedala.
Ali, sad je ujed, posto se Zunzara nahranila bajkom, vracao mastu.
Treceg dana, na kraljevskom lutkarskom festivalu,
kralj Bugojnokio oprosti Zunzari i zaposli je u pozorisnoj dvorani.
Zunzara je imala obavezu da svu djecu koja dodu na predstavu
barem jednom ubode da bi im razbuktala mastu.
I tako Lutkarska Republika opet ozivi, vrati se masta, vrati se dusa.
Bugojnokio i Masta su sretno docekivali razdraganu djecu, lutke su igrale bajke
a Zunzara je veselo zujila i ubadala
Nadamo se da ce i Vas barem jednom da ubode Zunzara!
|